Pod zastavom islama

Od trenutka pojave islama i Kur’ana kao posljednje Allahove Objave koja predstavlja svojevrsnu sintezu prethodnih Objava i završnu verziju i pečat revelacije kao takve, islam je izložen žestokim napadima, neprijateljstvu i kritici neistomišljenika.

No, nije čudno to što islam napadaju neistomišljenici oličeni u ateistima i različitim vrstama idolopoklonika i pagana, jer su oni, rekli bismo, ”prirodni” protivnici islama kao Vjere nepatvorenog monoteizma, ali je čudno i samo po sebi paradoksalno to što su se pripadnici tzv. Zapadno-kršćanske civilizacije i judaizma, kao sljedbenici Knjige, ustremili na islam i uzeli ga za svoju glavnu metu.

Njihovo neprijateljstvo i animozitet naspram islama ispoljavalo se i ispoljava na različite načine, od pokušaja ubacivanja sumnji u njegovu autentičnost i osporavanja njegovog Božanskog “porijekla” do napada na neke principe i temeljne odrednice islamskog učenja. Ulogu koju su nekada imali kršćanski teolozi i orijentalisti u naše vrijeme preuzeli su Zapadni mediji koji, naravno opet u dosluhu sa zvaničnom crkvom i vladama zapadnih zemalja, vrše antiislamsku propagandu i rade na stigmatizłranju islama i muslimana.

Pored ataka na određena načela i propise islama, glavna meta njihovog napada je islamski propis džihada. Možemo slobodno kazati da je ”džihad u Zapadnim medijima postao prljava riječ koja predstavlja fizičku prijetnju barbarske civilizacije. A ipak, ideja je plemenita i moćna. To je želja za usavršavanjem sebe, da bi se postiglo poboljšanje i da bi se borilo za bolje stvari.”

Ogromni interes i zanimanje za džihad na Zapadu u većini slučajeva ima političke motive, a nikako naučne, jer je oslobođen objektivnosti i naučne utemeljenosti, zasnovan je na stereotipima. ”Zapadni mediji pomoću stereotipa oblikuju razumijevanje i pogled na svijet, pa tako i islam i islamske vrijednosti prikazuju u stereotipima.

Pomoću tih stereotipa islam se neprestalno marginalizira i degradira u očima zapadnog Muslimani su militantni i teroristi i onda kada brane svoje države,
Vjeru, dostojanstvo i svoje svetinje, i onda kada im, naprimjer, američka, ruska, cionistička, srpska vojska napadne države i nemilosrdno razori gradove i opustoši sela, pobije civile, siluje žene, počini zločin i genocid kao što su uradili u Iraku, Afganistanu, Palestini, Bosni i Hercegovini i drugim državama u kojima su muslimani većina.

Koliko je opasna ta propaganda i stereotipi na temelju kojih ljudi na Zapadu donose konačne sudove o islamu i muslimanimq zomo je pokazao jedan od rijetkih zapadnih intelektualaca, koji je do kraja bio objektivan, njemački novinar i publicista Jirgen Todenhofer. Naime, on je gostujući na njemačkoj televiziji govorio o motivima pisanja svog posljednjeg romana Zašto ubijaš, Zejde?, u kojem je glavni lik Iračanin Zejd koji se priključio snagama otpora, tj. regularnoj iračkoj armiji, nakon što su mu Amerikanci iz čista mira snajperskim hicima ubili dvojicu braće.

Između ostalog, on je, pokušavajući objasniti šta znače medijski stereotipi i silna antiislamska propaganda, a posebno priča kako je danas u svijetu glavni problem islamsko nasilje i terorizam, rekao: ”Nažalost, mi na Zapadu nismo osvojili svijet zbog toga što su naša ideologija i Vjera veličanstveni i nadmoćni, već zbog toga što smo mnogo nemilosrdnije i bezdušnije primjenjivali silu od drugih. Nisu muslimani masakrirali četiri miliona ljudi u križarskim ratovima, nisu muslimani u vrijeme kolonijalizma ubili više od 50 miliona ljudi, nisu muslimani započeli svjetske ratove koji su odnijeli 70 miliona ljudskih života, niti su oni ubili šest miliona Zidova.

Međutim, i pored toga, mi smo uspjeli uvjeriti našu javnost u istinitost jedne notorne laži: da smo mi dobri i plemeniti, a da su muslimani zločesti i nasilni. Ja sam dugo vremena boravio u Iraku i mogu vam kazati da u toku jednog dana Amerikanci izvedu stotinu vojnih ‘akcija’ u vidu racija, hapšenja, ubistava nevinih ljudi i sl., ali takoder i iračka vojska, tj. mudžahidi, izvedu stotinu akcija u borbi protiv okupatora, međutim, američki mediji od svega toga prikažu samo jednu ili eventualno dvije samoubilačke akcije onih koji nisu mudžahidi, već ubice, kako bi opravdali svoju agresiju na Irak.”

(Iz predgovora same knjige “Pod zastavom islama”)