Poslanička medicina

Djelo “Poslanička medicina” dr. Kuduzovića pisano je jednostavnim, jasnim stilom sa izrazitim referiranjem na sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz valorizaciju svih navedenih predaja, verifikaciju i ocjenu autentičnosti, što ovom radu daje naučnu vrijednost, koju u ovom segmentu rijetko nalazimo kod drugih autora, što je dovelo do toga da je broj referenci u fusnotama preko tri hiljade uz činjenicu da se u nekoj od njih navodi i na desetine izvora uvećavajući autorski doprinos na jedan nevjerovatan nivo za jedno ovakvo naučno djelo.

U prvom dijelu knjige “Poslanička medicina”, autor govori isključivo o načinima liječenja tjelesnih bolesti za koje nalazi izvore u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u drugom dijelu donosi propise vezane za liječenje rukjom. Propise, stavove i mišljenja autor uzima od eminentnih učenjaka ehli-sunnetske provenijencije ne vezujući se ni za određeni mezheb ni za odredeni stav, izuzev kada za to postoji dokaz i argument.

Na kraju autor abecednim redom navodi impozantan spisak korištene, meritorne, naučne, literature, sa imenima autora, mjestom izdanja i drugim relevantnim informacijama.

Poslanička medicina, dr. Safeta Kuduzovića, dolazi u jednom posebnom vremenu na našem životnom prostoru i upravo je kruna jednog perioda renesanse, razvoja, etabliranja i liječenja duhovnom terapijom i kur’ansko-sunnetskom rukjom nakon što je bila potpuno zaboravljena prije četvrt vijeka ili prije agresorskog rata koji se vodio u BiH.

Naime, islam je u svom autentičnom izvornom obliku kompletan društvenopolitički i pravni sistem, a u svojoj historijskoj primjeni kao kompletan životni sistem imao je i prešao evolutivni put dijalektičkih promjena.

Pretpostavlja se da je na balkanskim prostorima pod utjecajem socijalističko-komunističkog sistema i ideološkog neprijateljstva prema vjeri, općenito, i prema islamu posebno, vjerska praksa pala na najnižu praktičnu razinu, što je dovelo do toga da su mnogi vjerski instituti i propisi bili potpuno nepoznati, pa čak i mnogim lokalnim teolozima i vjerskim učenjacima, jer su se dug vremenski period nalazili izvan prakse muslimanskog društva, njegove tradicije i običaja, a time i izvan njihovog fokusa proučavanja.