Sandžak - Zemlja gazija i šehida

Sandžak – zemlja gazija i šehida je tematski podijeljena na dva dijela. U PRVOM dijelu stavljen je akcenat na najvažnije junake (gazije) u bošnjačkom korpusu koji su se borili za opstanak svog naroda na svom vjekovnom ognjištu. Ta cijena našeg opstanka krvavo je plaćenasa 10 izvršenih genocida nad nama.

Generacije naših predaka, kao i mi danas, bile su žrtve velikodržavnih projekata naših susjeda. Svaki rat je izazivao i velike izbjegličke (muhadžirske) talase uglavnom u pravcu Turske. Tako su nakon 1867. godine svi gradovi u današnjoj užoj Srbiji, u kojima je bilo većisko muslimansko stanovništvo ostali bez njih. Slična situacija se dogodila i u Crnoj Gori koja se , uz vojnu pomoć tadašnje Rusije, enormno proširila na račun Sandžaka. Sandžak – zemlja gazija i šehida

Nakon balkanskih ratova 1912-1913., turska vojska se povlači sa Balkana, a Novopazarski sandžak biva podijeljen između Srbije i Crne Gore. Njegovo muslimansko stanovništvo je izloženo masovnom istrebljenju i protjerivanju. Tako su nad njima, u prvoj polovini 20. vijeka, izvršena tri genocida: u Plavu i Gusinju (1913), Šahovićima (1924) i u Limskoj dolini januara i februara 1943. godine.

U DRUGOM dijelu ove knjige obrađeni su istraživačko-historijski tekstovi autora Crnovršanina objavljeni u posljednjih sedam godina. Oni se odnose na rasvjetljavanje veoma važnih događaja i ličnosti iz historije Sandžaka koji su našoj javnosti bili nepoznati. Sandžak – zemlja gazija i šehida

Knjiga sadrži 16 poglavlja, od kojih su po jedno napisali koautori Sadiković i Akova, a autor Crnovršanin četrnaest. Sadiković je napisao drugo poglavlje koje nosi naslov: „Najpoznatije sandžačke gazije (junaci) za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS)“. Sandžak – zemlja gazija i šehida
Akova je napisao šesnaesto poglavlje koje nosi naziv: „Prikaz političko-diplomatskog, književnog i humanitarnog angažmana Refika (Sijarića) Akove“.

Ovom knjigom ne želimo da provociramo revanšizam, niti podgrijavati osvetničke strasti, već da pokažemo da se sjećamo žrtava naših predaka i da ih nikada ne smijemo zaboraviti.